12. hrvatski dan ljekarni

O smanjenju tjelesne težine savjetujte se s ljekarnikom

Što je pretilost?

Pretilost (gojaznost) je kronična bolest gdje prekomjerno nakupljanje masnih tkiva u tijelu predstavlja rizik za zdravlje. Može se razviti u ranom djetinjstvu/adolescenciji s progresivnim porastom tjelesne mase i broja masnih stanica, ili u odrasloj dobi, kada dolazi do povećanja mase, a ne broja masnih stanica. Više je čimbenika koji utječu na razvoj pretilosti; genetski, metabolički, socioekonomski, no najvažniji je energetska neuravnoteženost – preveliki unos kalorija u odnosu na njihovu potrošnju.

Dijagnostika pretilosti uključuje mjerenje ITM-a (Indeks tjelesne mase), opsega struka i bokova te debljine kožnog nabora.

Indeks tjelesne mase (ITM) je okvirni pokazatelj debljine i pretilosti. Računa se tako da se tjelesna masa osobe izražena u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima.

ITM (kg/m2) = težina(kg) / visina(m2)

Npr. ITM osobe težine 66 kg i visne 1.69 m = 66/1.69^2 = 66/2.86 = 23.08

Indeks tjelesne mase

ITM prikazuje odnos težine i visine tijela, međutim ne uzima u obzir tjelesnu građu pojedinca, pa je njegova uporaba ograničena. ITM ne može ilustrirati postotak masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu – što su osnovni kriteriji za procjenu je li određena osoba debela ili mršava.

Pojedinci s velikom tjelesnom masom i visokim ITM-om ne mogu se automatski kategorizirati kao pretili. Primjer su krupno građeni ljudi ili bodybuilderi, kod kojih je udio mišićne i koštane mase u odnosu na visinu velik, ali to nužno ne znači da su debeli. Stoga ITM ne može biti mjerilo za procjenu zdravlja odnosno pretilosti, ali se koristi kao dobra statistička mjera uhranjenosti.

Uhranjenost čovjeka se može rangirati ITM-om od 15 (blizu izgladnjelosti) pa do 40 i više (morbidna pretilost). Radi lakšeg razumijevanja postoje kategorije: jaka pothranjenost, idealna težina, pretjerana težina, blaga pretilost, teška pretilost. Točne vrijednosti i kategorizacija variraju, no uobičajeno se procjenjuje da ITM manji od 18.5 označava mršavost i može ukazivati na neuhranjenost, poremećaj prehrane ili druge zdravstvene probleme, dok ITM veći od 25 indicira pretjerenu težinu, a iznad 30 pretilost. Valja naglasiti da ovaj raspon kategorija odgovara odraslim osobama iznad 20 godina. Za mlađe od 20 godina primjenjuje se drugačija kategorizacija, s obzirom da djeca imaju drugačije proporcije i odnose visine i težine od odraslih.

Tablica 1. ITM klasifikacija prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO):

ITM ispod 18.5Pothranjenost
ITM 18.5 – 24.9Idealna težina
ITM 25 – 29.9Prekomjerna težina
ITM iznad 30Pretilost

Abdominalna pretilost i rizik od kroničnih bolesti

Pretilost je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema i izazova suvremenog društva koji značajno narušava kvalitetu života te skraćuje očekivano trajanje života. Naime, pretile osobe imaju 20% veći rizik od preuranjene smrti u odnosu na osobe čije je ITM unutar normalih vrijednosti.

Zna se da rizici ne ovise samo o stupnju pretilosti već i o rasporedu masnog tkiva. Regionalna raspodjela masnog tkiva uvjetovana je genetički i spolom te prema njoj razlikujemo i 2 tipa pretilosti. U žena je češći ginoidni, odnosno “kruškoliki oblik” tijela, gdje se masno tkivo taloži potkožno u predjelu bokova i bedara te zato taj tip pretilosti nazivamo supkutani ili periferni tip. Androidni, odnosno “jabukoliki oblik” tijela, s nakupljanjem masnog tkiva u području trbušne maramice i trbušnih organa, češći je u muškaraca te taj tip pretilosti nazivamo abdominalni, centralni ili visceralni tip.

Opseg struka najbolje korelira s količinom abdominalnog masnog tkiva, a pravilno se mjeri na sredini udaljenosti između donjeg ruba rebrenog luka i gornjeg ruba zdjelične kosti pri izdisaju. Mjere opsega struka, kojima se definira centralni tip debljine, razlikuju se prema etničkoj pripadnosti. Tako se abdominalna pretilost, prema Međunarodnoj dijabetološkoj federaciji (IDF) za Europljane definira kao opseg struka >94 cm u muškaraca, odnosno >80 cm u žena.

Masne nakupine smještene u trbušnoj šupljini, između pojedinih abdominalnih organa, metabolički su aktivnije i čine mnogo veću opasnost za zdravlje od supkutanog masnog tkiva koje djeluje kao protektivni metabolički spremnik. Upravo iz tog razloga povećan opseg struka je indikacija za liječenje pretilosti neovisno o ITM-u. Nakupljanje masnog tkiva, posebice abdominalnog, dokazano je povezano s kroničnim promjenama i bolestima više organskih sustava (Tablica 2).

Upravo je pretilost prepoznata kao značajni čimbenik rizika za razvoj danas pet vodećih kroničnih nezaraznih bolesti od kojih umire vše od 80% stanovništva Republike Hrvatske, a to su kardiovaskularne bolesti, tumori, šećerna bolesti tipa 2, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) te mentalni poremećaji.

Tablica 2. Kronične komplikacije pretilosti

  • šećerna bolest tipa 2
  • arterijska hipertenzija
  • dislipoproteinemija
  • kardiovaskularne bolesti
  • cerebrovaskularne bolesti
  • gastrointestinalne bolesti (kolelitijaza, nealkoholna masna bolest jetre)
  • degenerativne bolesti zglobova (osteoartritis)
  • ginekološki i reprodukcijski problemi (sindrom policističnih jajnika, erektilna disfunkcija i sterilitet u muškaraca)
  • endokrinološki poremećaji
  • maligni tumori (dojke, endometrija, jajnika, debelog crijeva, prostate, bubrega)
  • respiratorne bolesti (sindrom opstruktivne apneje u snu, hipoventilacijski sindrom, KOPB, astma)
  • psihološki problemi (depresija)

Pretile osobe imaju:

  • 7 puta viši rizik obolijevanja od dijabetesa
  • 2,9 puta češće povišeni krvni tlak
  • 1,5 puta više povišene masnoće u krvi
  • skraćeno očekivano trajanje života za 3-10 godina, ovisno o stupnju pretilosti

Pretilost nije samo estetski, nego i ozbiljan javnozdravstveni problem.

Utjecaj lijekova na povećanje tjelesne težine

Primjena određenih lijekova može biti razlog povećanja tjelesne težine.

Iako za većinu lijekova još nisu poznati točni mehanizmi kojima utječu na porast tjelesne težine, danas se zna da lijekovi mogu uzrokovati debljanje: poticanjem apetita, što rezultira povećanim unosom hrane, utecajem na metabolizam glukoze te usporavanjem sagorijevanja kalorija, što uzrokuje nastanak masnih naslaga i abdominalne pretilosti, zadržavanjem tekućine u organizmu, utjecanjem na ravnotežu neurotransmitera i hormona, koji sudjeluju u reguliranju osjećaja sitosti i apetita. Bitno je zapamtiti da se nuspojave lijeka/ova ne moraju javiti u svih pojedinaca.

Tijekom liječenja postoje brojni načini za smanjivanje / prevenciju porasta tjelesne težine o kojima se možete informirati i kod svog ljekarnika. Iz tih razloga briga oko porasta tjelesne težine ne bi trebala biti glavni i odlučujući faktor kod primjene lijekova za liječenje bolesti.

Ako u kratkom vremenskom razdoblju nastupi veliki/nagli porast tjelesne težine, i to u osoba koje već imaju prekomjernu tjelesnu težinu, povećava se rizik nastanka povišenih vrijednosti kolesterola, povišenog krvnog tlaka, inzulinske rezistencije i razvoja šećerne bolesti tipa 2, bolova u mišićima i kostima, pogoršanja artritisa, pojavnosti žućnih kamenaca te reprodukcijskih i hormonalnih problema, hipoksije, apneje i poremećaja spavanja te nastanka određenih vrsta karcinoma. Kod pojave naglog porasta tjelesne težine, osobito u kratkom vremenskom razdoblju, potrebno je obratiti se liječniku zbog procjene zdravstvenog stanja i moguće promjene dosadašnje terapije. U većini slučajeva postoje drugi lijekovi s istim učinkom, koje liječnik može propisati, koji neće uzrokovati porast tjelesne težine. U nekim slučajevima ipak neće biti moguće prestati primjenjivati lijek koji uzrokuje porast tjelesne težine, jer ne postoji drugi učinkoviti lijek za liječenje simptoma bolesti. U tim slučajevima moguće je prevenirati porast težine povećanjem tjelesne aktivnosti, boljim odabirom namirnica u prehrani (npr. namirnice niskog glikemijskog indeksa, mediteranska prehrana), uzimanjem većeg broja manjih kalorijski dobro uravnoteženih obroka.

Lijekovi za liječenje pretilosti

U Republici Hrvatskoj registrirana su 3 lijeka za liječenje pretilosti koji se propisuju na recept prema preporuci liječnika.

Lijek liraglutid primjenjuje se za liječenje pretilosti u dozi od 3 mg i u bliku je brizgalice. Djeluje na regulaciju apetita pojačavajući osjećaj sitosti i smanjujući osjećaj gladi. Zahvaljujući tome pacijenti koji koriste liraglutid osjećaju se sitima i jedu manje, što dovodi do gubitka težine.

Lijek orlistat je u obliku kapsula od 120 mg i djeluje tako da blokira enzim lipazu koji luči gušterača, sprječava apsorpciju 30% masti iz hrane i time omogućuje dugoročnu kontrolu i regulaciju tjelesne težine. Masti koje se zbog mehanizma djelovanja lijeka nisu resorbirale pojačano se izlučuju stolicom.

Lijek koji sadrži dvije aktivne tvari naltrekson i bupropionklorid je u obliku tableta. Ove sastavnice utječu na dva glavna područja u mozgu, hipotalamus i dopaminergički sustav te smanjuju apetit. Ako bolesnici ne izgube barem 5% svoje početne tjelesne težine u roku od 12 tjedana od početka primjene navedenih lijekova, liječnik će prekinuti terapiju tim lijekovima.

*Lijekovi su indicirani kao dodatak dijeti sa smanjenim unosom kalorija i povećanoj fizičkoj aktivnosti za kontrolu tjelesne težine u odraslih bolesnika s početnim indeksom tjelesne mase (ITM) > 30 kg/m2 ili > 27 kg/m2 kod kroničnih bolesnika s primjerice šećernom bolesti tipa 2, krvnim tlakom, povišenim masnoćama u krvi, apnejom.

Integrirani pristup u liječenju pretilosti

Razmjeri i posljedice pretilosti zahtijevaju multidisciplinarni pristup u liječenju. Liječenje treba voditi liječnik obiteljske medicine uz endokrinologa (internistu ili pedijatra), u suradnji s ljekarnikom, pri ćemu je važno postići povjerenje i odgovornost pacijenata za uspjeh liječenja.

Što možete učiniti za sebe?

1. PITAJTE ZDRAVSTVENOG STRUČNJAKA

Kada dobivate novi lijek za liječenje pitajte liječnika ili ljekarnika je li poznato da taj lijek uzrokuje porast tjelesne težine te iskažite svoju zabrinutost zbog mogućeg dobivanja na težini. S liječnikom razgovarajte o mogućnosti primjene lijeka, koji ima isti učinak, a ne uzrokuje porast tjelesne težine.

2. BUDITE SVJESNI

Ako ste dobili na tjelesnoj težini nakon uvođenja novog lijeka, pitajte liječnika ili ljekarnika može li tome biti uzrok novi lijek? Većina lijekova čija primjena može uzrokovati porast tjelesne težine, taj učinak ostvaruju u prvih 6 mjeseci primjene.

3. VODITE BRIGU O TJELESNOJ TEŽINI

Da biste smanjili tjelesnu težinu vodite dnevnik prehrane, koji prati što i kada jedete. Povećajte fizičku aktivnost, u skladu sa zdravstvenim stanjem i starosnom dobi, koja će pomoći u neutraliziranju porasta težine, uzrokovane bilo kojim lijekom.

4. PROVODITE ODGOVORNO LIJEČENJE

Ako za liječenje primjenjujete lijek za koji ste upozoreni da može dovesti do porasta tjelesne težine, redovito primjenjujete lijek te se pridržavate prehrambenih savjeta, pratite tjelesnu težinu, kontrolirajte krvni tlak, pratite vrijednosti šećera u krvi na tašte, kolesterola i glikoziliranog hemoglobina kako biste izbjegli dugoročne komplikacije.

5. PROVODITE ODGOVORNO SAMOLIJEČENJE

U odabiru proizvoda koji pomažu u smanjenju tjelesne težine savjetujte se s ljekarnikom jer i ti proizvodi mogu stupiti u interakciju s lijekovima koje koristite, a mogu dovesti i do nastanka nuspojava. Trudnice, dojilje i djeca ne bi smjeli koristiti proizvode koji pomažu u smanjenju tjelesne težine.

6. SAVJETUJTE SE SA ZDRAVSTVENIM STRUČNJAKOM

Ako dobivate na tjelesnoj težini i sumnjate da su lijekovi koje primjenjujete uzrok tome, nemojte prestati primjenjivati propisane lijekove ni samoinicijativno smanjivati doze, jer možete ozbiljno ugroziti svoje zdravlje.