ŠTETNO DJELOVANJE UV ZRAČENJA
Sunce je zvijezda u centru našeg Sunčevog sustava. Svijetlije je od 85 % zvijezda u Mliječnom putu i energija koju prenosi Sunčeva svjetlost daje gotovo sav život na Zemlji. Iako je sveukupna svjetlost sa Sunca bijela, zbog raspršenja svjetlosti u Zemljinoj atmosferi, izgleda žuto na plavoj podlozi neba.
Sunčeva svjetlost ili solarno zračenje je cijelokupni spektar elektromagnetskog zračenja (radio-valovi, mikrovalovi, infracrveno zračenje, vidljiva svjetlost, ultraljubičasto zračenje, X-zrake i Y-zrake) koje nam dolaze sa Sunca. Na Zemljii, Sunčeva svjetlost se prigušuje i filtrira kroz Zemljinu atmosferu. Kada direktno Sunčevo zračenje nije prikriveno oblacima, mi doživljavamo sunčanje, što je mješavina blještavog svjetla i toplinskog zračenja. Kada je Sunce prekriveno oblacima, onda doživljavamo raspršeno ili difuzno Sunčevo zračenje.
Ultraljubičasto (UV) zračenje
Obuhvaća elektromagnetsko zračenje s valnim duljinama manjim od onih koje ima vidljiva svjetlost, ali većim od onih koje imaju meke X-zrake. Na njega otpada samo 10 % Sunčeve energije. Dijeli se na UVA (dugovalno), UVB (srednjevalno) i UVC (kratkovalno).
Zemljin ozonski omotač zaustavlja 97 % – 99 % Sunčevog ultraljubičastog zračenja, a koje stigne do površine Zemlje, gotovo sve otpada na UVA zračenje.
Utjecaj UV zraka na zdravlje ljudi
Iako ultraljubičasto zračenje ima važnu korisnu ulogu u stvaranju vitamina D, nužnog za ravnotežu kalcija u organizmu te zdravlja kostiju i zuba, ima i svojih štetnih djelovanja. Štetno djelovanje izaziva ultraljubičasto zračenje tipa UVA i UVB, a UVC apsorbiraozon u gornjim slojevima atmosfere i uglavnom ne dopire do površine Zemlje, osim kod bitno oštećenog ozonskog sloja (tzv.ozonse rupe).
UVB zračenje koje ne prodire u dublje slojeve kože, izaziva akutno oštećenje kože (eritem – crvenilo) u obliku opeklina, koje dovodi do degeneracije kože, njezina starenja, a može izazvati i rak kože zbog oštećenja gena za obnovu stanica kože.
UVA stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože povećanom proizvodnjom melanina. Prodire u dublje slojeve kože uzrokujući oštećenja i mogući razvoj raka kože u kasnijoj fazi života.
ZAŠTITA
Zaštitni faktor
Većina sredstava za zaštitu kože od ultraljubičastog zračenja deklarirana su tzv. zaštitnim faktorom – SPF. Zaštitni faktor nekog sredstva govori koliko vremenski dugo izlaganje UVB zračenju izaziva određeni stupanj eritema (crvenila) kože u usporedbi s vremenom za isti stupanj eritema na nezaštićenoj koži
UVA I UVB filtri
Široko primjenjivane kemijske tvari u sredstvima za zaštitu su organski UVB filtri (esteri cinamične kiseline, metil-benziliden kamfor i u vodi topiv benzimidazol). Kemijsko sredstvo za filtriranje UVA zračenja je butil-dibenzolmetan, a poznat je kao fotonestabilan spoj koji se na Suncu brzo razgrađuje.
Osim kemijskih organskih tvari, koriste se i fizikalni filteri, najčešće mineralni pigmenti, poput titanovog i cinkovog oksida. Cinkov oksid povoljniji je za UVA, a titanov za UVB zračenje. Mogu se koristiti u ograničenim količinama, jer inače ne dopuštaju pigmentaciju kože, pa ona ostaje bijela. Optimalan zaštitni učinak postiže se samo ako su čestice tih oksida iznimno sitne i ako se mogu potpuno ravnomjerno rasporediti po koži.
Zaštitna sredstva
Zaštitne tvari u tim sredstvima apsorbiraju, a u nekim slučajevima raspršuju i reflektiraju UV zrake. Najčešće primjenjivane tvari su one koje apsorbiraju UV zračenje valnih duljina oko 300 nm (tj. UVB zračenje) radi zaštite od sunčanih opeklina (crvenila), a dopuštaju prolaz UVA zračenja zbog pigmentacije kože.
Zasad na tržištu ima vrlo malo testiranih i odobrenih učinkovitih tvari za zaštitu od UVA zračenja, pa kod izbora treba obratiti pozornost na stupanj zaštite od UVA zračenja.